Stara godina odlazi u zimskom kaputu ostavljajući u snijegu tragove naših sjećanja, pomičući polako kazaljke sata prema nekoj novoj budućnosti, neizvjesnoj i istovremeno zavodljivo neodoljivoj.
Volimo vjerovati kako Nova Godina sa sobom donosi Novu nadu. Volimo vjerovati kako otvara vrata svijeta mogućnosti i prilika. Kao da ima nečeg magičnog u tom trenutku prelaska kazaljke na satu u novi dan. Otvaramo šampanjac, slavimo svijetlo i dijelimo ga s drugima. Pogled prema naprijed motivira nas krenuti u nova osvajanja i nove izazove.
No, možda je upravo Stara godina vrijeme da se na trenutak zaustavimo i prisjetimo Starih stvari i Starih vrijednosti, da napravimo korak natrag i sagledamo svoj život i svoje blagoslove. Da u mislima obojimo slike svih onih ljudi uz koje nam srce brže kuca, a osmijeh ne silazi s lica, da iz kutija izvadimo Stara ljubavna pisma, Stare pjesme, prisjetimo se svojih Starih prijatelja, “Starih” roditelja i drevnih mudrosti. Da prihvatimo sebe Stare onakve kakvi jesmo i pri tome obećamo sami sebi kako ćemo u Novoj Godini imati suosjećanja prema svojim Starim manama, ali i da ćemo iz rukava izvaditi neku novu hrabrosti i truditi se biti bolji u odnosu na jučer.
Sretna Vam Stara godina i još sretnija Nova! 🙂