Put žene u prapovijesnim kulturama započinje ulogama čuvarice doma i odgajateljice djece. Uz to žene su imale zadatak uzgoja poljoprivrednih kultura, dok su muškarci preuzeli ulogu lovca koji je odsutan od doma (ognjišta) u potrazi za lovinom. Negdje paralelno s razvojem žene i muškarca razvija se i ideja o razvoju ženskog i muškog principa. Ne čudi stoga da je matrijarhat predstavljao i svojevrsnu deifikaciju ženskog principa – principa plodnosti i misterije davanja života. Brojni idoli – od willendorfske Venere nadalje to samo potvrđuju.
Još je američki psiholog Erik Erikson prije mnogo desetljeća primijetio da kada se igraju kockama, dječaci obično grade tornjeve, a djevojčice ograde.
Stoga, kada govorimo o ženskom principu mislimo na ženu koja je povezana sa svojim emocijama, sa svojim tijelom, maštovita je, empatična, posreduje, komunicira i prenosi znanje, liječi i u doticaju je sa svojom intuicijom i mudrošću. Nasuprot tome, arhetipski muškarac je racionalan, poštuje pravila, natječe se, discipliniran je, poštuje hijerarhiju, red, oslanja se na svoj intelekt i aktivan je u borbi za svoje ideje i vizije te okrenut postizanju ciljeva.
Uz Sigmunda Freuda vjerojatno najpoznatiji psiholog Carl Gustav Jung, davnih je dana tvrdio kako put prema cjelovitosti žene podrazumijeva razvoj ženskog principa, ali i razvoj muškog principa unutar svake žene. Možda to nikada nije bilo toliko istinito kao u današnjem modernom društvu, gdje se uloga muškarca i žene isprepliće i gdje se od žene očekuje da okupi obitelj, odgaja djecu, ali i da istovremeno izgradi karijeru te osigura samoj sebi i svojoj obitelji financijsku stabilnost.
Sve to stavlja pred današnju ženu težak zadatak, koji često završava s osjećajem neispunjenosti. Naime, ukoliko žena želi uspjeti u poslovnom svijetu, prisiljena je razviti kapacitete muškog principa na račun svoje ženstvenosti. S druge strane, ukoliko se odluči posvetiti isključivo obitelji, prisiljena je zanemariti svoje snove i ciljeve.
Ukoliko rast i razvoj žene pogledamo kroz prizmu: „Herojskog putovanja“, možemo jasno ustvrditi kako to putovanje nije nimalo lako.
Maureen Murdock u svojoj knjizi “Heroine’s Journey” opisuje proces individuacije žena prema cjelovitosti kroz nekoliko osnovnih koraka. Pri tome je važno istaknuti kako ne postoji točno određeni put, niti dob kada putovanje započinje. Ono nije linearno i u različitoj dobi možemo ciklički prolaziti kroz različite faze i njima se vraćati. Također, to je putovanje koje rijetko kada dobiva potvrdu iz vanjskog svijeta Puno češće je to putovanje, koje vanjski svijet ne potiče i ne razumije. Svejedno, velik broj žena diljem svijeta prolazi kroz njega
1.faza Odvajanje od ženskog principa
Važan dio razvoja svake žene podrazumijeva odvajanje od majke. Često se to odvajanje manifestira u ranoj dobi kroz identifikaciju s ocem (ili muškom figurom), koji bi trebao primarno predstavljati uzor za modeliranje muških vrijednosti i muškog principa. To se najčešće događa u ranoj dobi kada djevojčice odluče izaći iz „ružičaste faze“ i krenuti putem odrastanja. Ova faza se najčešće podudara sa prvim razredima osnovne škole kada se od djevojčice očekuje da nauči postizati ciljeve (ispunjavati postavljene zadatke), koristiti svoj intelekt, razmišljati logično i poštivati pravila. Ukoliko ova razvojna faza nije uspješno završena, kasnije ćemo dobiti ženu koju često nazivamo „vječnom djevojčicom“ i koja će očekivati kako će pronaći „savršenog“ muškarca koji će je spasiti.
2.faza Identifikacija s muškim principom
Nakon što se mlada žena odvojila od majke, od nje se očekuje naučiti kako staviti vlastitu intuiciju po strani i okrenuti se vanjskom svijetu te se dokazati u svijetu “muških vrijednosti”, prvotno u školi, a kasnije i u odabiru karijere. Čak i ukoliko se žena odluči za “posao domaćice”, moderno društvo od nje očekuje dokazivanje sposobnosti organizacije, vođenja kućanstva i djece, što jest dio muškog principa.
Ukoliko primarno žena nije imala priliku modelirati kvalitetan muški princip, kasnije će u životu imati problema s realizacijom ciljeva, samopouzdanjem, autoritetom, fokusom, asertivnošću, neovisnoću, zarađivanjem novca, realizacijom karijere i često osjećajem manje vrijednosti (što se može manifestirati kroz perfekcionizam i depresiju).
3.faza Putovanje kroz iskušenja
Treća faza ženskog herojskog putovanja je putovanje kroz iskušenja. U ovom dijelu putovanja, žena ima zadatak pronaći svoj glas, svoju istinu i svoju sudbinu. Često se susreće s unutarnjim demonima koji joj govore: “Ne zaslužujem”, “Nisam dovoljno dobra” te sa vanjskim demonima: “Kako uskladiti privatni život, brak, djecu, obrazovanje i karijeru? Također, u ovom dijelu putovanja žena se suočava s pitanjem odabira karijere ili majčinstva ili oboje istovremeno. Za prolazak kroz ovu fazu potrebna joj je muška snaga, ali i povratak ženskoj energiji empatije, altruizma, komunikacije i kreativnosti. Zadatak prolaska kroz ovu fazu putovanja je pobijediti svoje unutarnje demone i pronaći vlastitu vrijednost i unutarnju snagu. Ukoliko ova faza nije uspješno završena, žena će se osjećati neuspješno ili će imati snažno izražen osjećaj krivnje.
4.faza Konfrontacija s demonima i zmajevima
U ovoj fazi žena se mora suočiti i konfrontirati s mitom o superženi:”Bit ću savršena majka i uspješna žena ili pak savršena domaćica ili poslovna žena”. U tom trenutku često se pojavi opsesivna potreba za radom, kao jednim od načina bijega od praznine i uzaludnim pokušajem za ostvarenjem tog nedostižnog ideala. Zadatak ove faze je pronalazak vlastite autonomije i odustajanje od pogrešne slike uspjeha. Niti jedno biće ne može biti savršeno i treba biti spremno činiti pogrešne korake. Govoreći o karijeri, žena treba biti spremna riskirati i poduzeti poteze koji u sebi nose određene opasnosti. Ista je stvar i sa situacijom unutar obitelji. Kažu da je dobra majka, ona majka koja trećinu vremena čini stvari kako treba, trećinu vremena griješi, a trećinu vremena nastoji ispraviti greške. Iznimno je važno za svaku ženu u ovoj fazi priznati samoj sebi kako ima pravo na pogrešku i kako nikada neće doseći nedostižne ideale. Ukoliko to ne učini, u vlastitoj percepciji, bit će vječno nesretna i nezadovoljna.
5.faza Iluzija uspjeha
U ovoj fazi žena je već ostvarila određeni uspjeh – bilo poslovni, bilo privatni ili oboje. Međutim, baš u tom trenutku često se pojavljuje pitanje: Kako dalje? Čemu sve to? Zašto se osjećam tako prazno? Postigla sam sve ciljeve, a nešto nedostaje? Često se ova faza javlja u srednjoj dobi i karakteriziraju je prvi zdravstveni problemi, depresije, umor, osjećaj praznine i snažna želja za povratkom sebi, svome tijelu i svojoj intuiciji. Sve to predstavlja poziv na otkrivanje vlastite cjelovitosti. Nakon što je žena ostvarila ono što se od nje očekuje, teži se vratiti stvarima koje je uistinu vesele. Jung je tvrdio kako prvu polovicu života provedemo živeći ono što se od nas očekuje, dok drugu polovicu ukoliko smo sretni živimo „svoj život“.U ovoj fazi žena se suočava s pitanjem tko ona uistinu jest i što je njoj važno. Bolesti i znakovi nezadovoljstva predstavljaju poziv na povratak k sebi.
6.faza Snažna žena zna reći „NE“
Nakon što je čula poziv, žena se vraća k sebi. U ovoj fazi javlja se želja za oživljavanjem davno zaboravljenih hobija i potreba povratku kreativnosti (bilo da se ona manifestira kroz kuhanje, vrtlarenje, ples, muziku, šivanje). Slikovito rečeno, žene često navode kako žele skinuti svoje cipele i trčati po blatu, kako bi osjetile povezanost sa zemljom. Žena u ovoj fazi osjeća kako je djelomično izdala vlastitu ženstvenost i mora reći NE “ocu” i svijetu kako bi ponovno pronašla sebe. U stvarnosti to znači reći „NE“ zahtjevima okoline (mužu, prijateljima, djeci, poslodavcu) ukoliko oni nisu u skladu s njezinim unutarnjim vrijednostima. Ovo ženama predstavlja veliki izazov, budući da su od mladosti odgajane da ugađaju drugima.
7.faza Inicijacija na putu do božice
U ovoj fazi žena se susreće sa svojom crnom stranom (depresijom, gubicima, konfuzijom, bijesom, očajem). Osjeća se golom i izdanom te ima zadatak ući u “podzemni svijet” vlastite psihe kako bi se vratila k sebi. Ova faza podrazumijeva povlačenje, odbijanje druženja, susret sa vlastitim emocijama te pretpostavlja gubitak trenutnog i stvaranje novog identiteta. Često se ova faza razvoja ne prepoznaje te okolina vrši pritisak na ženu da se vrati u „normalno stanje“, pri tome zanemarujući njezine istinske potrebe. Ukoliko žena odbije krenuti dalje često se javljaju zdravstveni problemi i depresije. Ukoliko ipak ustraje na svom putu, očekuje ju velika nagrada: unutarnje zadovoljstvo sobom i vlastitim životom.
8.faza Povezivanje sa ženskim principom
Nakon što je izašla iz “podzemnog svijeta” žena se vraća vlastitome tijelu, emocijama, duhu i kreativnosti. Ponovno čuje mudrosti vlastitog tijela i uživa u svojim hobijima (vrtlarenju, kuhanju, muzici, poeziji, plesu…). Preuzima brigu za svoje tijelo i iskazuje mu ljubav kroz kvalitetnom prehranom i tjelovježbom. Povezuje se sa drugim ženama i vraća se svojim korijenima. U ovoj fazi žene imaju potrebu obnoviti ili poboljšati odnos sa svojom majkom ukoliko je majka živa, a ukoliko to nije moguće okružiti se sa ženama s kojima će podijeliti svoje želje i snove.
9. faza Integracija muškog i ženskog principa
Na kraju putovanja žena se prihvaća takvom kakva jest. Prihvaća svoju mušku i žensku stranu. Odustaje od perfekcionizma i prihvaća vlastitu dvojakost i svijet onakvim kakav uistinu i jest. Ujedno prihvaća sve svoje uloge i shvaća kako ne može u isto vrijeme biti savršena i cjelovita, jer cjelovitost podrazumijeva prihvaćanje „dobrih i loših osobina“ u samoj sebi, već da je nesavršena i cjelovita, samim time zadovoljna i sretna.