Zamislite na trenutak jednogodišnjaka koji se oslonjen na kauč odlučuje napraviti svoj prvi samostalni korak. U jednom trenutku soba mu se čini nemoguće velika. Vidio je odrasle kako bez problema prelaze s jedne strane na drugu, no njegove noge kao da nisu poput njihovih. Kako li samo drže ravnotežu? Kako li im to uspijeva?
U tom trenutku prilaze mu dvije najvažnije osobe na svijetu – njegovi idoli (otac i majka) te mu pomažu svladati taj izazov. Odlučuju se za prvi logičan korak: Suočiti mališana s pitanjima, koja su od presudne važnosti!
Jesi li siguran da uistinu želiš hodati? Svijet je nesigurno mjesto. Znaš, ukoliko napraviš prvi korak, iza toga najčešće slijedi i drugi i treći. U tvom slučaju, s klimavim nogama i nerazvijenim osjećajem za ravnotežu, vjerojatnost pada je vrlo velika, čak statistički značajna. Naime, dokazano je da su gotovo svi koji su pokušali hodati u jednom trenutku pali. Neki su razbili koljena, no postoje i djeca su pala na glavu. Uf, a to uistinu može boljeti. Možeš zadobiti kvrgu u najboljem slučaju, a postoji šansa i da završiš na šivanju.
Čini Vam se bizarno? Otplovimo li vremeplovom samo malo dalje u budućnost prestaje biti toliko bizarno. U sedmom razredu osnovne škole djevojčica entuzijastično priopćava majci: “Mama ja želim biti umjetnica!”Majka je pita: “Jesi li sigurna da to uistinu želiš? Svijet je nesigurno mjesto. Znaš, ukoliko se kreneš baviti umjetnošću, to znači puno odricanja. Vjerojatnost neuspjeha je statistički značajna. Naime, većina ljudi koja pokuša ne uspije. Neki čak ostanu gladni kruha. Možda bi mogla odabrati neko normalno zanimanje? Možda neće biti u potpunosti ispunjavajuće, ali bit će puno, puno sigurnije.
Otplovimo li još nekoliko desetljeća dalje čeka nas susret s 40 godišnjakom koji je odlučio ničim izazvan ostaviti svoj siguran stalni posao i krenuti u poduzetništvo. Priča je tim nevjerojatnija, budući da je to odlučio učiniti u Hrvatskoj. Kreće tražiti podršku od svojih kolega, kolegica i prijatelja, koji mu u najboljoj vjeri odlučuju pomoći postavljajući mu ključna pitanja:
Jesi li siguran da to uistinu želiš? Recesija je. Znaš, može se dogoditi da tvoj poduzetnički projekt propadne. Statistike pokazuju da dnevno dvije do tri tvrtke stavljaju ključ u bravu. Ok, to je ipak bolje od statistike dnevnog broja propalih brakova. Naime, u hrvatskoj se dnevno razvede 15 brakova. Tako da to što si u braku ti je već dovoljan rizik. Razmisli malo: Što ti to treba u životu? Je li to uistinu želiš?
Zašto tako olako prihvaćamo formirati vlastitu stvarnost i odluke na temelju razmišljanja koja su sve samo ne poticajna? Što smo stariji i imamo vise iskustva kao da se sve vise bojimo neuspjeha. Istina je i da kako rastemo tako i naši snovi rastu, ali raste i naš ego, što podrazumijeva veći rizik. Ipak, ukoliko svoje odluke temeljimo na statistici i vjerojatnosti rezultat je da ćemo postati dio te iste statistike i vjerojatnosti. Ukoliko želimo više od toga, trebamo biti spremni krenuti nekim drugim putem i koji puta raskrvariti koljena bez gubitka entuzijazma. Trebamo si postaviti i neka sasvim druga pitanja. Predlažem neka od njih:
Koja je cijena sigurnosti koju ste spremni platiti? Koliko puta ste spremni pasti da biste naučili hodati cestom vaših snova? Jeste li voljni upustiti se u avanturu, čak i kada vam se soba čini nemoguće velika; čak i kada vam nestaje tlo pod nogama? Jeste li spremni odreći se života unutar zidova vlastitih ograničenja kako biste poput jednogodišnjaka osjetili zelenu travu pod svojim nogama, ugledali sunce, slobodu i život s one strane vrata?