Prošli tjedan najčešći odgovor mojih klijenata na pitanje: „Kako si?“, bio je: „Pod stresom sam“. Tražeći opis što to znači da se nalaze (is)pod stresa naišlo je na razna pojašnjenja…“To je kao da se nebo srušilo na mene…“; „Kao da nosim kamen na leđima…“, „Kao da mi je netko stavio uteg u prsa i ne mogu disati…“.Možda su ključne dvije riječi svih opisa bile „kao da…”.
Kada želimo opisati stanje stresa, često koristimo metaforičke opise. Pitanje koje se nameće samo po sebi je: Što bi se desilo kada bismo maknuli metaforički dio „kao da ?“…..U većini slučajeva nebo bi još uvijek stajalo „gore“. Uz dužno poštovanje Sizifu, koji nije imao izbora sa svojim kamenom, većina nas na leđima ipak ne nosi kamen (možda tek koju tešku torbu na putu do ureda ili kuće), dok uteg u prsima s velikom sigurnošću ne bi pronašao niti najsuvremeniji aparat magnetske rezonance.
Ipak , svi znamo kakav je osjećaj kada se stres nadvije kao crni oblak, zamagli nam viziju i oduzme moć sagledavanja situacije i mogućnost izbora.
Složit ćete se kako se doista teško nositi s nebom koje se srušilo, kamenjem, utezima i nedostatkom kisika. Tek malo je lakše nositi se sa strahovima ukoliko ih imenujemo i priznamo, jer oni su ipak produkt našeg uma. Sami smo ih stvorili i sami ih stvaramo. I dok su neki od njih dobri i pokreću nas, oni drugi nas koče i čine nesretnima.
Stoga umjesto da se pitate : Zašto ste pod stresom?, ili još gore konstatirate isto kao nepobitnu činjenicu, predlažem da si postavite pitanje „Čega se bojite?“
Ovo pitanje je još relativno jednostavno postaviti u terapijskom okviru, ali kako postaviti ovo pitanje manageru, lideru, vrhunskom sportašu ili pak nekome tko je izgradio svoj imidž na pretpostavki nepriznavanja straha? – Na isti način, kao u priči Carevo novo ruho: “Car je gol!” – Čega vas je strah?“
- Strah me je gubitka posla (budućnosti)
- Strah me je nesigurnosti / neizvjesnosti
- Strah me je da nisam dovoljno dobar(ra)
- Strah me je da neću postići rezultate
- Strah me je da me neće voljeti
- Strah me je da moje tijelo neće izdržati
- Strah me je samoće
- Strah me je priznati da me je strah…
Priznati si čega vas je strah prvi je korak rješavanja stresa. Nakon što ste definirali čega vas je strah, sada je dobro iskoristiti onu ranije odbačenu frazu „kao da“ i staviti je u drugačiji – „bolji“ kontekst…
“Kad Vas ne bi bilo strah, što biste učinili i kako bi izgledao Vaš život – posao?“ Kada bi se ponašali „kao da“ se ne bojite, što biste učinili već danas?
Uspjeh započinje kada se usudite posjetiti „mjesta“ koja vas plaše, kada učinite stvari koje se čine teškima, kada istrčite više nego što ste mislili da je moguće i kada sve to učinite „unatoč strahu“, a ne uslijed njegova izostanka.
Kao što je važno vježbati mišiće, tako je važno vježbati snagu volje i snagu uma. Strahovi često pokleknu pod odlukom suočavanja. Stoga, učinite svaki dan jednu malu stvar koje se bojite. Nasmijte se u lice strahu. Tajna uspjeha ne leži samo u stvaranju vizije i postavljanju ciljeva, već i u izdržljivosti te savladavanju prepreka na putu njihova ostvarenja.
Odaberite biti iznad stresa, a ne pod stresom. Sagledajte situaciju s druge strane. Strahovi su ništa drugo nego kreacija Vašeg uma. I iako stara uzrečica kaže: “Strah je dobar kome ga je Bog dao, neka vaši izbori budu ogledalo vaših nadanja, a ne vaših strahova, jer često se sve što ste oduvijek željeli nalazi upravo s one strane straha – iznad, a ne ispod stresa.
Želite li ispitati svoje limite, povećati svoju mentalnu čvrstoću i prakticirati život „s one strane straha“ te naučiti kako pomoći sebi i drugima u ostvarenju potencijala pridružite nam se na New Code Leadership akademiji. Nova grupa započinje već početkom ožujka